Vaša košarica
Nemate više proizvoda u košarici
14. STUDENOGA je Svjetski dan dijabetesa – šećerne bolesti, kod koje nalazimo povećanu količina šećera (glukoze) u krvi.
Složeni šećeri, koje smo u tijelo unijeli hranom, u našem probavnom sustavu se razgrađuju do jednostavnog šećera, glukoze, koja kroz stjenke crijeva prelazi u krv. Taj šećer treba iz krvi ući unutar tjelesnih stanica i tamo se iskoristiti za dobivanje energije. No glukoza ne može ući iz krvi u stanice bez inzulina (hormona koji izlučuje gušterača) koji djeluje kao «vratar». Inzulin otvara vrata stanice glukozi da može u nju ući.
U zdravom organizmu je potrebna količina inzulina uvijek na raspolaganju. Tako se nakon slatkih obroka izluči veća količina inzulina, a nakon obroka s manje šećera ili kad ne unosimo hranu u organizam, inzulina se luči manje. U tijelu osobe oboljele od dijabetesa stanje je drugačije. I kod nje će nakon obroka porasti razina šećera u krvi, no tada inzulin nedostaje pa šećer ne može ući u stanice i predati im energiju već se zadržava u krvi, a tada nastaju problemi. Normalna razina glukoze u krvi je između 4,2-6,4 mmol/L. Ukoliko ta koncentracija prijeđe vrijednosti od 10-11,1 mmol/l, tijelo nastoji izbaciti višak šećera putem bubrega što u zdravom organizmu nije slučaj. Opisani proces dovodi do toga da je u mokraći prisutan šećer, pa provjera prisutnosti šećera u mokraći predstavlja jednostavnu i brzu metodu provjere porasta koncentracije šećera u krvi iznad navedenih vrijednosti. Upravo se zbog ovog procesa izbacivanja šećera iz organizma putem bubrega i javljaju prepoznatljivi tjelesni simptomi koji ukazuju na dijabetes. To su: izrazita žeđ, učestalo i obilno mokrenje, ali i pojačan apetit uz neočekivan gubitak na tjelesnoj težini. Objasnit ćemo i zašto dolazi do ovih posljednje navedenih simptoma. Glad se javlja jer tjelesne stanice ne dobivaju potrebnu glukozu iz krvi pa gladuju, a organizam nastoji dobiti energiju na drugi način i iz drugih izvora, a to su tjelesne zalihe masti, kao i proteina (mišići) te zbog toga dolazi do mršavljenja.
Vrlo je važno da se osoba, ukoliko primijeti ovakve simptome i posumnja da ima povišen šećer u krvi, odmah obrati liječniku i pravovremeno započne provoditi potrebnu terapiju. Naime, povišena razina šećera u krvi kroz određeno vrijeme izaziva bolesti i promjene i na drugim organima i tkivima, a to su: oko, bubrezi, krvne žile, živci. Te takozvane komplikacije šećerne bolesti su vrlo ozbiljne i pravovremenom terapijom ih treba odgoditi da eventualno nastupe što kasnije, odnosno pokušati spriječiti njihov razvoj. Ovdje je važno reći još nešto, odnosno objasniti da postoje dva tipa dijabetesa- tip 1 i tip 2. Dijabetes tipa 1 nastaje vrlo naglo i to najčešće prije 40-te godine života. Razvije se kada gušterača iz određenih razloga prestane izlučivati inzulin. U ovom je slučaju potrebno liječenje inzulinom, odnosno u organizam treba dovesti inzulin izvana, jer vlastitog više nema.
Drugi tip dijabetesa se razvija postepeno i to najčešće kod osoba koje su dulje vremena pretile. Iako njihova gušterača izlučuje inzulin, njega u organizmu nema dovoljno za prevelik broj stanica pa i u tom slučaju koncentracija šećera u krvi raste. Kod ovog tipa dijabetesa promjena načina života i prehrane puno pomaže pa se najčešće nakon normalizacije tjelesne težine i vrijednosti šećera u krvi vraćaju u normalu.